7 srpnja, 2025 Autor Helena :)

Nisam samo svoja. Ja sam – Svo Ja.

Dragi dnevniče,

Posljednjih nekoliko mjeseci radim na projektu koji mi je iznimno važan. Ideja i provedba tekle su gotovo čarobno – bez napora, bez sumnje. Kao da mi se srce samo otvorilo i vodilo me korak po korak.
 Sve dok nisam zastala. Kod imena.

Htjela sam da bude autentično. Moje. Da ga izgovorim i sve odjednom ima smisla. Željela sam da zvuči kao dom.

Baš kad sam mislila da ga imam – nešto se zatvorilo.
 Znaš već kako to ide sa mnom…
 Kad osjetim da se srce počinje povlačiti, a um preuzima volan – ja stanem. I pustim. Ne guram. Ne forsiram. Jer što vrijedi naziv, ako ne odzvanja skladom?

Zaboravila sam već na naziv sve dok jednog dana nisam čula zaboravljenu rečenicu.
 Jednu onu malu, a moćnu, iz djetinjstva:
 „Ti uvijek moraš biti svoja.“

Odjednom se sve otvorilo.
Nedavno sam na Instagramu pitala svoje pratitelje kako bi opisali sebe kao dijete.
 Odgovori su bili predivni – razigrani, nježni, topli: 
„Šašava, bababa, znatiželjna, šutljiva, duracell…“ 



Kad bi netko pitao moju obitelj kakva sam bila, najčešće bi samo slegnuli ramenima i rekli:
„Ona ti je… tak, svoja.“
Nisu to govorili ni s osmijehom ni s osudom. Samo – konstacija, a meni, maloj, to je zvučalo kao nešto između. Kao da nisam ni dobra ni loša. Samo – neuklopiva.


Pitala bih se:
 Je li to kompliment? Ili prikrivena sućut? Jesam li previše? Ili premalo?
Godinama sam tražila svoj pojam. Svoje ime.
 Zato mi je ova rečenica, koja se vratila niotkuda, došla kao trešnja na tortu. Točka na “i”. Potvrda onoga što je cijelo vrijeme bilo tu – samo što je čekalo da ga prepoznam.

Naziv koji sam tražila nije bio „Svoja“.
 Bio je Svo Ja.
Ne etiketa. Ne kategorija. Ne nešto što trebaš opravdavati.
 Nego prostor u kojem svaki tvoj dio ima pravo postojati.

Emocija. Vrlina. Nesigurnost. Hrabra odluka. Nježna misao. Glas koji šapuće i onaj koji se još boji reći naglas.
Svo Ja je program, ali i poziv.
 Da staneš u svoju cjelovitost. 
Da se sjetiš svoje vrijednosti.
 Da povežeš ono iznutra s onim izvana. 
Da prestaneš tražiti je li nešto „dobro“ ili „loše“ – i samo pitaš:
 Je li to istinito za mene?
I kad to odgovoriš – postaneš slobodna.


I svoja.


I – cijela.

Jedva čekam da se družimo na toj platformi.