Pozitivna psihologija ili osobni rast

Mnogim je ljudima moj rad apstraktan. Zaista i jest. Teško im je predočiti što i kako radim, te sam nedavno i čula izraz – prodaje maglu!

Pa, da uvedemo vedrije vrijeme – ajmo razjasniti i definirati neke temelje.

O meni, tko sam što sam i zašto sam, već piše svagdje. No, što ja ZAPRAVO radim, e to je mnogima mistika. Iako se obrt službeno nosi opis kao „savjetovanje“ u suštini od mene nećete dobiti nikakav savjet, osim možda jednog. No, to je više sugestija ili topla preporuka – Slušaj sebe!

Kako bih lakše objasnila ideju i strukturu, smatram kako je potrebno definirati dvije stvari. To su „pozitivna psihologija“ i „osobni rast“

Pozitivne psihologije je pun Internet i šire. To je ono ; „radi na sebi“ , „misli pozitivno“ , „podigni si vibraciju“ , „smij se“, sve je super i svi smo pozitivni… jesmo li zaista?

Kao i u svemu ovdje je balans također zlatno pravilo. Zašto?

Mnogi ljudi ne prepoznaju svoje osjećaje. Ne znaju jesu li ljuti, tužni ni što zapravo znači biti tužan ili sretan. Znate kada se probudite ujutro sve je nekako super i sunce sija, no nešto ne štima. Nešto nedostaje, ponekad i nešto žulja…  E sad, netko će reći kako takvi ljudi nisu spremni preuzeti odgovornost i rješavati takve osjećaje. No, znaju li baš svi ljudi da imaju takav izazov? Pozitivnom psihologijom, mnogi se programiraju na smijeh, „zdrav život“, masku veselja… Pa se u nekim najgorim slučajevima dogodi nešto ružno,  osoba se razboli ili napravi nešto što se od nje nije očekivalo. Tek onda krenu priče „al on/ona je tako pozitivna i vedrog duha uvijek bio/bila“.  Poznato?

Što se zapravo dogodilo? Danas smo bombardirani raznim naslovima, emisijama, medijima… trendovi se mijenjaju, a krajnosti su sve više izraženije. Upalite li dnevnik vidjet ćete krajnosti nekih „negativnih“ događaja, a Internet nikad puniji „pozitivne“ psihologije. Nisam slučajno pozitivno i negativno stavila u navodnike. Niti je dnevnik negativan niti je Internet pozitivan. To je samo još jedna prividna dualnost o kojoj bih mogla napisati barem 50 strana, te ću tu temu zasad ostaviti po strani.

Ono što sam htjela naglasiti je, nisu bitni trendovi, ni većina –  već mi sami… koji se iz dana u dan gubimo u raznim „moranjima“ i očekivanjima. Postajemo hrčci sustava, guramo, trčimo, smijemo se, a ponekad ni ne znamo razlog zašto to radimo.

Tu sad nastupa osobni rast.

Osobni rast je prije svega razumijevanje, a onda i iskrenost. U osobnom rastu nema maski, nema očekivanja. Već stvarno stanje onako kako je. Prvo prema sebi samome. Ako zamislimo da igramo igru i nazivamo stvari pravim imenima, sa apsolutno svima. Krenuvši od sebe samih. Kako bi ta igra izgledala? U početku, većina ne bi pristala na to. Zašto?

Jer ne znaju šta im je. Teško je priznati sebi da li sam anksiozan, depresivan nesretan… no ako si to i priznamo, vašoj okolini se to ne bi sviđalo. Naravno, vaša okolina od vas ima neka očekivanja. Koje ste svjesno ili nesvjesno prihvatili i igrate po tim pravilima. Jeste li?

Ti nisi su da ispunjavaš NIČIJA očekivanja. Apsolutno ničija. Kada si dozvolimo tu činjenicu, oslobodili smo samo jednu trećinu energije. Znate li što se događa sa ostatkom? Zbrka.

Ako ste pristali na to da ne ispunjavate ničija očekivanja podrazumijeva se da ste prihvatili odgovornost. Al…. Odgovornost je strašna? Nije li? Znači… nitko mi nije ništa kriv? Nitko me nije razljutio? Ni povrijedio? Nitko me nije na ništa natjerao?!

Upravo tako… i nije.

Svi događaji splet su uzroka i posljedica samo naših vlastitih izbora. Zbog toga je osobni rast važan.

Znate li uopće zašto je bitan OSOBNI rast? Zašto nije kolektivni rast?

Igramo igru nazivanja stvari pravim imenima, sjećate se?

Što je kolektiv? Neko mnoštvo… kada bi išli u potragu za mnoštvom, na što bi vas to dovelo? Skup pojedinaca, jel tako? E upravo zato…  netko mora preuzeti odgovornost i krenuti od sebe. Kada se svatko okrene sebi i bude iskren sam sa sobom dobivamo drugačiju strukturu kolektiva.

Iz tog je razloga osobni rast najveća stepenica… skrivanje u grupama, iz ljudi, nekih pozitivnih fraza, mi stavljamo fasadu na svoje osjećaje. Ne razgrađujemo ih, ne dajemo im pravu vrijednost.

Svi smo mi puni ožiljaka, trauma. No, pitate li čovjeka ima li traumu, rijetko tko će priznati. Neki jer ih je sramota, poneki jer ni ne znaju što trauma jest, a neki su to zabetonirali toliko duboko, da ni nisu svjesni da je nose. Ono što vas okružuje, kao i vaše emocije i unutarnji mir govore imate li trauma te koji su vam resursi ostali zarobljeni u ponekoj situaciji koju ste tumačili kao negativnu…  

Upravo to je moj izbor posla. Osloboditi vaše resurse. Naučiti vas kako otpustiti događaj, zatvoriti učenje kako bi mogli koračati u život sretni i poletni.

Tu sam ako ste spremni na osobni rast, promijeniti svoju percepciju i iste stvari gledati iz druge perspektive. Bez fasade, bez straha.

A da se vratimo na početak, što se magle tiče, uz pomoć NLP-a osmislila sam edukaciju za direktnu prodaju!  Uz pomoć kreativnog korištenja verbalne i neverbalne komunikacije, kao i vjeru u svoj proizvod možete postati vrhunski prodavač! Čak i magle!   Nadam se da sam vam uspjela približiti koja je razlika pozitivne psihologije i osobnog rasta. Za sva pitanja, stojim vam na raspolaganju!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *